Objavljuje Hrvatski Ratnik
Gotovo devet mjeseci prije Periševe smrti, 26. siječnja 2026., podnesena je kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu. U njoj se opisuje raniji incident od 18. prosinca 2025.: prema iskazu svjedoka, vezanog pacijenta udarali su i gušili jastukom. Tako da očito Kristian Periš nije prvi takav slučaj. Mirando Mrsić i čitavo upravno vijeće bolnice Sv. Ivan Jankomir je podnijelo ostavke, ali to nije i ne smije biti kraj…
Policija kreće s uhićenjima vezanim za zataškavanje ubojstva Kristiana Josipa Periša. Slijede patolog, koji je radio obdukciju, i doktor koji je konstatirao prirodnu smrt unatoč jasno vidljivim prijelomima i ozljedama na Kristianovu tijelu.
Ostavku mora podnijeti i ministrica jer je ona glavna odgovorna za svoj sektor, a kaznenu prijavu moraju dobiti svi uključeni u ubojstvo Kristiana, znači svi koji su bili prisutni u sobi tijekom brutalnog ubojstva mladog čovjeka.
U nastavku prenosim zanimljiv članak kojeg potpisuju ‘Medicinske sestre – medicinski tehničari’ u kojem ističu da ovo nije prvi prijavljen slučaj takvog brutalnog ponašanja prema pacijentima i da se ministrica ne može pravdati da nije znala što se događa u psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan u jankomiru…
9 MJESECI PREKASNO! ODGOVORNOSTI SE SVI PLAŠE KAD DOĐE VODA DO GRLA!
U Jankomiru se ne smije stati na četvorici neposrednih izvršitelja. Policija ih je uhitila, a protiv njih je pokrenuta istraga zbog sumnje na teško ubojstvo Kristiana Josipa Periša. To je ozbiljna pravna kvalifikacija, ali još nije presuda.
Više pravnika upozorilo je da će biti teško dokazati namjeru, dok glavni državni odvjetnik Ivan Turudić smatra da kvalifikacija nije preteška. Sada je na istražiteljima da utvrde što se dogodilo – i tko je još znao, vidio ili mogao spriječiti tragediju.
Gotovo devet mjeseci prije Periševe smrti, 26. siječnja 2026., podnesena je kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu. U njoj se opisuje raniji incident od 18. prosinca 2025.: prema iskazu svjedoka, vezanog pacijenta udarali su i gušili jastukom.
U prijavi stoji i da su očevidac i pacijent o događaju govorili liječnicima, ali podnositelj nije znao što je nakon toga poduzeto. Mediji su izvijestili i da je svjedok kasnije prepoznao prijavljenog tehničara na fotografijama povezanima sa slučajem Periš. To je ozbiljan navod koji treba istražiti, a ne unaprijed proglasiti dokazanom činjenicom.
Možemo li znati bi li udaljavanje tog djelatnika iz rada s pacijentima sigurno spasilo Kristiana? Ne možemo. Ali upravo zato treba odgovoriti na pitanje je li ranija prijava ozbiljno provjerena i jesu li poduzete zaštitne mjere.
Ne možemo proglasiti cijeli sustav kazneno krivim bez istrage, ali možemo zahtijevati da se ispita odgovornost svih razina – od onih koji su primili upozorenje do onih koji su odlučivali što će s njim.
Vremenska crta otvara još pitanja. Odvjetnik obitelji izjavio je da je 23. listopada podnio kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu i zatražio od bolnice da sačuva snimke.
– Zdravstvena inspekcija pritužbu je zaprimila 26. listopada.
– Ravnateljica je snimku pregledala 4. studenoga,
– bolnica je policiju kontaktirala 5. studenoga,
– a policija i DORH snimku su zaprimili 6. studenoga.
– Ministarstvo zdravstva navelo je da ga je bolnica o slučaju izvijestila 7. studenoga,
– dok je ministrica rekla da je za njega doznala 9. studenoga.
Javnosti i dalje duguju jasan odgovor: što je poduzeto nakon ranijih prijava i zašto su ključni dokazi do nadležnih stigli tek nakon smrti?
U toj se raspravi ne može zaobići ni javno objavljena prepiska Turudića i Josipe Pleslić, bivše Rimac, s porukama poput “Di si radosti?”. Sama prisnost u porukama ne dokazuje pogodovanje.
Pleslić je u rujnu priznala krivnju u predmetu ‘Sport i glazba’ i sporazumno osuđena na 20 mjeseci zatvora te novčanu kaznu od 130.000 eura. 4. studenoga objavljena je i nova nagodba u predmetu povezanom sa Sveučilištem u Zadru.
Mediji su izvještavali i o pregovorima u preostalom predmetu. Turudić je izjavio da nije sudjelovao u tim nagodbama – tvrdnju koju treba navesti, ali koja ne uklanja javno pitanje o povjerenju i mogućem sukobu interesa.
Turudić nije policajac koji je proveo uhićenja, niti sama njegova funkcija dokazuje kaznenu odgovornost. Ali kao čelnik DORH-a on je među prvim institucijskim dužnosnicima koji javnosti moraju objasniti kako je DORH postupao po prijavama i kada je došao do snimki. Potom odgovore moraju dati i bolnica, Ministarstvo, nadležno državno odvjetništvo i svi koji su bili upozoreni.
Ako se nakon smrti reagira brzo, a prije nje se na upozorenja ne odgovori jasno i pravodobno, povjerenje se ne vraća uhićenjima. Vraća se tek potpunom kronologijom, neovisnom istragom i odgovornošću – za svakoga za koga se ona dokaže, bez obzira na položaj.
Turudić je samo prvi u našem projektu, u kojem, u suradnji s kolegicama sa svih odjela, ćemo učiniti SVE DA SE OVO VIŠE NIKOM NE PONOVI! Ostavke koje su uslijedile nisu izraz sućuti već političkog kriznog menadžmenta svih struja političara!
A Gospoja Ministarka, Irena u Zemlji čudesa, sada bi smirivala situaciju. Kasno je za smirivanje, sad je vrijeme za djelovanje. Pametno, konkretno, dosljedno i bez kraja!
Medicinske sestre – medicinski tehničari
“Sve mogu u Onome koji me jača!” (Fil 4,13)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik