Piše: Matej Planinić
Među prvim zadaćama koje su članovi UHR-a prepoznali kao prioritetne i esencijalne jesu terenski posjeti krajevima Lijepe Naše. Hrvatska nije samo Zagreb. Dapače, Hrvatska je najmanje Zagreb.
Kako ni srce ni mozak u ljudskom organizmu nemaju svrhu ako nemaju pokretačku ulogu prema ostalim organima tako ni glavni grad Hrvatske nema svoju funkciju ako nema ispunjene životom i budućnošću svoje Zagore, Istre, Dalmacije, Primorja, Zagorja, Međimurja, Panonije, Slavonije i Like. Pa i Bosne i Hercegovine i druge hrvatske povijesne krajeve.
Tako se dana 2. travnja okupilo desetak ljudi iz Udruge i zaputilo prema Vinkovcima. Cilj je bio prezentacijski i govorom podijeliti s našim dragim Slavoncima što se događalo s državom proteklih 30 godina (također i čuti njihova iskustva) i što nas čeka u budućnosti ako se sada ne dignemo i konačno ne poduzmemo nešto kako bismo uredili istu na način koji je primjeren svakom čovjeku sukladno etičkim, vjerskim i drugim vrijednosnim pogledima na život. Svrha ovoga svega nije bila niti će pred čašću hrvatskog ratnika ikada biti, ostvariti bilo čije interese (bilo političke ili kakve druge), izuzev načelnih interesa Naroda, koji su oduvijek bili, kako je Radić govorio, otimati se tuđoj sili (pa i onoj nutarnjoj, judaškoj, kao sveopćem zlu) složno, mudro i odvažno.
Svaki početak je težak, ali uz volju, ustrajnost i želju, ne postoji što Narodu nije moguće. Kao ni Bogu. Pravo se ne može izboriti ni plačem ni molitvom – nego borbom.
Još od rimske Cibalije, Vinkovci su jedan od najljepših, neotkrivenih bisera Slavonije, te najveće povijesne regije Hrvatske. Barokne palače i crkve, plodne ravnice, autohtoni vinski podrumi i druge prirodne atrakcije – sve je to postalo pomalo otužno i zaboravljeno, otkako su, s novim emigrantskim valom kroz otvorena vrata Unije, slavonska klasja, žito i kukuruze napustili desetine tisuća Slavonaca. Pa tako i mnogi Vinkovčani. Trbuhom za kruhom, ili možda prije dušom za pravdom, u posljednjih deset godina, gradska populacija smanjena je za više od deset posto stanovništva.
“Život je težak, ali ne damo se” – ulijevaju nam nadu domaćini, koje smo susreli u gradskom parku u samom centru grada na večernjem druženju i molitvi u sklopu inicijative Slobodni zajedno. Valjda ih je na trenutak iz prohladne proljetne večeri trgnuo naš odlučni pozdrav: “Dobra večer, ovdje Hrvatski Ratnici!”
I zbilja, podružismo se, popričasmo, stvorismo poznanstva i krenusmo još odlučniji u namjeri da izbavimo Narod iz zločinačke pogibelji koja prijeti cijelom svijetu. Prethodno smo održali jedan omanji skup u prigradskoj dvorani u sklopu jedne od mjesnih zajednica grada.
Hvala domaćinima na gostoprimstvu, posebno našoj Antoniji na organizaciji i dočeku. Svakako se vidimo opet!
Sljedeća postaja na redu: kolijevka – Dalmacija!
Udruga Hrvatski Ratnik