Piše: Lili Benčik
Tko je Veljko Kajtazi? Saborski zastupnik s pedigreom oficira JNA, poslušnog člana KPJ i još pokojih pridruženih organizacija koji s tim svjetonazorom arogantno određuje hrvatskom narodu kako se treba ponašati, zastupnik bez izbornog legitimiteta jer su zastupnici nacionalnih manjina unaprijed “zajamčeni” nelogičnim izbornim zakonom.
Zastupnik pripadnika austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine koji je izabran s osvojenih 3.649 glasova, zastupnik koji se drznuo zastupnike Domovinskog pokreta nazvati deklariranim ustašama (od kuda mu to pravo?), zastupnik koji, pored još dosta njih, svojom isključivošću dezavuiraju časnu instituciju najvišeg predstavničkog i zakonodavnog tijela hrvatskog naroda, Hrvatskog Sabora! Ovaj tekst odgovor je njima!
Simbolika odnosa prema hrvatskom narodu i njegovoj borbi za slobodu od srpske i jugo-komunističke JNA agresije
Simbolika Jasenovca ogleda se u ogromnom kamenom cvijetu i maloj neuglednoj maknutoj spomen ploči poginulim hrvatskim braniteljima HOS-a u obrani od srpske i jugo-komunističko-fašističke JNA agresije u Domovinskom ratu. Ogroman kameni cvijet nije odraz namjere da se iskaže pijetet žrtvama logora, koji je u Jasenovcu osnovala vlast NDH, već je odraz zlorabe tih žrtava u formiranju javnog mnijenja protiv Hrvata, u falsificiranju povijesnih činjenica, umnažanju broja žrtava, njihova sastava i vremena trajanja logora, Simbolika je to specijalnog rata koji se vodi protiv hrvatskog naroda.
Upravo ovih dana izlaze u javnost dokumenti koji dokazuju da je logor zatvoren tek 1948. godine. Roman Leljak, slovenski istraživač jugoslavenske UDBE i njenih zločina, pronašao je dokument, naredbu Josipa Broza Tita da se jasenovački logor zatvori 21.kolovoza 1948. godine, što znači da se jasenovački logor koristio u vrijeme NDH, u ratnom periodu od 1941. do 1945. godine, a FNRJ u vrijeme mira, nakon završetka rata sve do 1948. godine, što ima posebnu težinu. Zato i je Titova vlast preuveličavala brojke i falsificirala podatke, da sakrije postojanje logora poslije rata kako bi se Hrvatima nametala krivica, sindrom ustaštva, nacionalizma i šovinizma.
Taj je sindrom potenciran od srpske strane kako bi imali opravdanje za svoju ekspanzionističku, velikosrpsku politiku stvaranja nedosanjane i neostvarive Velike Srbije. Nije im uspjelo s 1. Jugoslavijom pa su pokušali s ovom drugom. Dakako da je i komunistička partija Jugoslavije zloupotrebljavala te žrtve u svrhu pokoravanja Hrvata, kao opravdanje za poslijeratnu odmazdu nad njima, masovne likvidacije, logore i progone. Hrvatske poslijeratne žrtve – brojčano se stanje mijenja pronalaskom novih grobišta – pomno su i sistematski skrivane. O njima se nije smjelo govoriti, i kada su pojedini egzekutori pod pritiskom grižnje savjesti dobivali napade ludila (partizanska bolest) brzo ih se sklanjalo u posebne bolničke odjele, a bolničko osoblje je pod prijetnjom smrću moralo šutjeti.
Dok se hrvatski narod ušutkan strahom nije bunio na ogroman kameni cvijet, Srbi u Hrvatskoj, Jugonostalgičari, bivši i sadašnji sljednici komunističke partije, razni KOS-ovci, UDBA-ši, razne lijevoliberalno globalističke udruge i njihovi mediji, digli su veliku halabuku optužujući Hrvate za fašizaciju kada je postavljena spomen ploča poginulim mladim dragovoljcima HOS-a, a osobito Pokliča na ploči “Za dom spremni” pod kojim su se borili. Ti i mnogi drugi mladi ljudi nisu bili Ustaše već dragovoljci koji su išli braniti svoju zemlju, svoj dom od velikosrpske agresije potpomognute s JNA. Zato su i digli uzbunu svi ti agresori, Jugonostalgičari, sve njihove udruge i mediji angažirajući i inozemne udruge i pojedince slične provenijencije, jer im je zasmetalo odavanje počasti poginulima za samostalnu Republiku Hrvatsku, jer oni tu i takvu Hrvatsku nisu nikada željeli, niti htjeli i najradije bi da je nema. A da nije bilo velikosrpske agresije ne bi bilo ni te spomen ploče, i oni su toga svjesni.
U toj situaciji premijer Andrej Plenković, svjestan problema koji postoji, odlučio je oformiti posebnu komisiju koja će s povijesnog, pravnog i naučnog aspekta razmotriti sve simbole svih totalitarnih režima i konačno zakonski regulirati tu za Hrvatsku prijepornu tematiku. Što o tome misli običan puk, vjerojatno ih ne zanima. Očito je kako članovi Vijeća za suočavanje s prošlošću nisu imali volje ni snage suočiti se objektivno s tom prošlošću jer je Vijeće donijelo pitijsko rješenje koje ništa ne mijenja u dosadašnjoj praksi. Stoga je veoma važno izdvojeno mišljenje prof.dr.sc. Željka Tanjića koje je privitak Dokumentu Dijaloga od 28. veljače 2018. godine.
IZDVOJENO MIŠLJENJE prof.dr.sc. ŽELJKA TANJIĆA
“Ovim će dokumentom Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima dati novi vijek trajanja staroj ljevičarskoj tezi kako je komunizam, uz sve totalitarne manjkavosti, prihvatljiviji od fašizma. Takva teza je nepovijesna, nedokaziva i, u hrvatskom slučaju, potpuno neprikladna.
U hrvatskom se Ustavu NDH ne priznaje, a ZAVNOH priznaje kao jedno od povijesnih stanja koja dokazuju povijesni kontinuitet hrvatske državnosti. Time se suvremena Hrvatska drastično i definitivno obračunala s režimom NDH jer mu je, zbog kolaboracije s nacifašizmom, zanijekala upravo ono zbog čega je ona i nastala – stvaranje slobodne i samostalne hrvatske države. O tome dalje ne treba ni raspravljati nego se diviti hrvatskom Ustavu koji je odbacio NDH usprkos povijesnoj težnji hrvatskog naroda za slobodnom i samostalnom državom. Isto tako je i komunizam odbačen u Ustavu RH! U preambuli Ustava, u onoj istoj u kojoj je prihvaćen ZAVNOH, među dokaze povijesne državnosti ”nasuprot” stvaranju NDH odbačen je i komunistički sustav jer hrvatski Ustav kaže: …na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava.”
“Hrvatski Ustav je odbacio komunistički sustav, a netko ipak traži da ostanu komunistički simboli? Pa po čemu je onda taj sustav odbačen? Koja je onda logika zadržavanja komunističkih simbola? Odbačen politički, ekonomski, društveni i svaki drugi komunistički sustav, a simboli ostaju. Zašto? Kojom logikom? Budući da je komunistički sustav osuđen u Europi i u Hrvatskoj, simboli toga sustava ne mogu se upotrebljavati u demokratskom društvu.
U hrvatskom slučaju postoji samo jedno rješenje glede simbola i tumačenja režima – puna sloboda korištenja i rasprave. Hrvatski narod nije nedorastao da, na osnovi vlastitih iskustava, ne bi mogao procijeniti tko je u pravu, a tko u krivu kad je riječ o sučeljavanju s prošlošću. Oni koji bi slobodu dijelili na komadiće uspjet će samo u tome što će proizvesti nove runde ideoloških sukoba. Ne bi bilo dobro kad bi naš narod zaključio da je to prikrivena želja onih koji donose ovakve prijedloge.”
A možda im je ipak to cilj, Divide et impera uvijek je dobro za vlast!
Za dom spremni
Ovaj je poklič stigmatiziran od strane Jugonostalgičara, Srba, Jugokomunista i njihovih sljednika. No malo se zna da je to stari hrvatski pozdrav koji vuče korijene još iz sedmog stoljeća n.e.. Hrvati su još u 7. stoljeću, kada su došli u ove sadašnje krajeve, prihvatili kršćanstvo i pri tome sklopili ugovor sa Svetim Papom Agatonom da neće napadati i osvajati tuđe teritorije, već će braniti svoj dom i svoja ognjišta. O tome piše i bizantinski car Konstantin VII Porfirogenet u svom djelu “O upravljanju carstvom“ (De administrando imperio). Ugovor je potvrđen „njihovim vlastitim rukama i čvrstim obećanjem i jamstvom u ime Svetog Petra Apostola da neće nikada poći protiv neke strane zemlje i s njom ratovati, nego će radije živjeti u miru sa svima koji su voljni jednako tako postupati, i taj rat protiv zemlje ovih istih Hrvata i nametnuli im rat, tada će moćni Bog ratovati za Hrvate i zaštititi ih, a Petar, Kristov učenik, dati će im pobjedu.“
Povjesničar Stjepan Križin Sakač potvrđuje, na temelju više izvora, da su Hrvati sklopili taj ugovor sa Svetim Papom Agatonom 679. godine. 10.siječanj je spomendan na Svetog Papu Agatona, a njegov ugovor hrvatski narod nikada nije prekršio. Uvijek mu je ostao časno vjeran. To je obećanje Papi Agatonu postalo dio hrvatskog identiteta.
Nikola Šubić Zrinski je 1566. godine, u obrani Sigeta pred turskom najezdom, nakon dugotrajne opsade krenuo u posljednji juriš s pokličem „Za dom sad u boj“ i zadao Turcima velike gubitke. Taj je događaj opisan u operi Nikola Šubić Zrinski, Ivana pl. Zajca, u poznatoj ariji „u boj ,u boj“.
Ban Josip Jelačić koristio je sličan poklić za motivaciju svojih vojnika i naroda kada su išli u bitku, u boj. Ban bi uzviknuo „Za dom“, a vojska bi odgovarala „Spremni umrijeti“. Da bi Ustaše po proglašenju NDH na stari pozdrav “Za dom” pridodali “Za Poglavnika spremni” pa je nastao novi poklič “Za Poglavnika i dom-spremni“.
“Za dom spremni” bio je i poklič s kojim su hrvatski dragovoljci HOS-a krenuli u obranu svoje domovine Republike Hrvatske od velikosrpske agresije potpomognute s JNA. Kako se neprestano potvrđivalo kroz povijest Hrvati nisu imali pretenzija prema svojim susjedima Mađarima, Talijanima, Slovencima, Srbima, dok se za svih njih to ne može reći, dapače. Mađari su svojatali Slavoniju i Baranju. Talijani Jadransku obalu (oni i danas tvrde da su Istra i Dalmacija njihove), a da smo mi samo podstanari na tom prostoru. Slovenci svojataju dio naše obale u Savudrijskoj vali ili Piranskom zaljevu, a o velikosrpskim pretenzijama da se i ne govori. Granica na potezu Virovitica-Karlovac-Karlobag opće je poznata kao granična želja Velikosrba. Srbi u svojim mitovima o Velikoj Srbiji idu tako daleko da Hrvatima negiraju i pravo postojanja kao naroda, već tvrde da su Hrvati zapravo pokatoličeni Srbi.
Hrvati su za razliku od svojih susjeda vezani za svoj prostor, svoja ognjišta i svoj dom. Za taj prostor, za taj dom spremni su i umrijeti. Dakako da takav ideal osvajačima djeluje demotivirajuće pa ga žele obezvrijediti te ga proglašavaju zločinačkim kako bi opravdali svoja osvajanja. Stoga je velikosrpski, šovinistički i nacionalistički cilj bio širenje na prostore drugih naroda u susjedstvu još od Načertanja Ilije Garašanina 1844. godine, pa do Memoranduma SANU 1 i 2, i SRPSKOG SVETA. Zato im je trebao program i ljudstvo koje će ostvariti taj cilj. To ljudstvo bili su četnički odredi koji su osnovani 1903. godine i koji su sudjelovali najprije u međusrpskim obračunima za vlast, a kasnije se povezali s organizacijom „crna ruka“ članovi koje su izvršili atentat na Prijestolonasljednika u Sarajevu 1914. godine i neposredno bili povod za 1. svjetski rat. Nakon 1. svjetskog rata 1924. godine osniva se „Udruženje srpskih četnika za Kralja i otadžbinu“. Vođa tih četnika Puniša Račić je 20. lipnja 1928. godine, s govornice jugoslavenske Skupštine u Beogradu, iz pištolja pucao po hrvatskim zastupnicima pri čemu je ubio Đuru Basaričeka, Pavla Radića, te teško ranio Stjepana Radića koji je preminuo od posljedica atentata u bolnici u Zagrebu.
Atentat na hrvatske poslanike u Beogradu izazvao je masovne prosvjede diljem Hrvatske pri čemu su srpski žandari ubili trojicu, ranili 60, a uhitili 120 prosvjednika. Diktatura, ubojstva poslanika te položaj Hrvata u toj i takvoj Državi izazvalo je veliko nezadovoljstvo hrvatskog naroda. Kao odgovor na tiraniju i velikosrpsku diktaturu Kralja Aleksandra, nastali su ustaški odredi. Ustaša znači ustanik, onaj koji je ustao – digao se – protiv velikosrpske tiranije i diktature. Najprije su djelovali brojni odredi i proustaške organizacije da bi ih Slavko Kvaternik ujedinio i 10. travnja 1941. godine proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku. 15.travnja 1941. godine iz Italije se, sa svojim odredima koje je tamo osnovao, pridružio Ante Pavelić i preuzeo vlast nove države. O NDH napisano je i preuveličano mnogo toga. Činjenica je da je NDH ratovala na strani Hitlerovske koalicije i da je skupa s njima izgubila rat. Činjenica je da je NDH uvela rasne i antisemitske zakone, da su osnovani logori i da su počinjeni zločini u ratno vrijeme od 1941. do 1945. godine, koliko je kao država postojala. Činjenica je da su nakon rata 1945. – 46. jugoslavenske komunističke vlasti osudile i pogubili visoke časnike NDH, kompletno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve, i mnoge druge koje je partizanska vojska uhvatila. Danas nitko ne negira karakter NDH kao države ni zločine koji su počinjeni. Dr. Franjo Tuđman je rekao da je NDH bila izraz stoljetnih težnji Hrvata za neovisnom državom i obranom od Velikosrpstva, samo što je vodstvo izabralo pogrešnu stranu u ratnom vihoru.
Smrt fašizmu, sloboda narodu
Sam poklič bio je moto jugoslavenskih partizana koji je prihvaćen kao službeni slogan NOR-a i poslijeratne Jugoslavije. Uz taj se poklič i crvenu zvijezdu kao amblem ratovalo na strani pobjednika u 2. svjetskom ratu. Međutim, nakon završetka ratnih operacija i poraza NDH slijedila je odmazda od strane pobjednika. Tada su pod znakom crvene zvijezde i pod pokličem “Smrt Fašizmu, sloboda narodu” počinjeni brojni progoni, masovne likvidacije, otvoreni su logori… i to sve u poslijeratno vrijeme bez suda i presuda. Iza toga pokliča i crvene zvijezde ostale su brojne zazidane jame ispunjene tisućama ljudi, brojna grobišta, a osobito su na meti bili vjernici i svećenici jer crvena zvijezda nije priznavala vjeru i Crkvu kao instituciju vjernika. Crvena zvijezda postala je nova vjera, novi bog, otac i duhovnik, hrana i inspiracija novopečenih komunista. U ime te nove vjere bilo je dozvoljeno proganjati, mučiti i ubijati sve koji u nju nisu vjerovali.
Komunizam je moderna inkvizicija 20-tog stoljeća
Pod crvenom zvijezdom zvjerski su mučeni i ubijani pripadnici vjerskih zajednica. Oko 600 katoličkih svećenika je likvidirano. Među njima je meni blizak primjer mladog svećenika Bl. Miroslava Bulešića kojega su iz čiste mržnje, na pragu crkve u istarskom mjestu Lanišću, zaklali lokalni omladinci 24. kolovoza 1947. godine pri proslavi dodjele Sv. Potvrde krizmanicima. Hrvate se stigmatizira kao fašiste, ustaše, usađuje se krivnja od strane nove komunističke vlasti, te postaju lovina udbinih inkvizitora zaduženih za očuvanje komunističkog poretka. Otvaraju se logori za nepodobne: Goli otok, Lepoglava, Stara Gradiška i mnogi drugi, a svi neistomišljenici postaju meta sveprisutnih UDB-inih inkvizitora u zemlji i inozemstvu.
U Domovinskom ratu, pod tom istom crvenom zvijezdom, JNA i Srbočetnici su počinili grozne masovne zločine od Borova Sela do Ćelija, od Kusonja do Vukovara, od Ovčare i Škabrnje do Dubrovnika. Potomci tih jugoudbaša, jugonostalgičara i jugokomunista, preobučeni u gorljive antifašiste, nikako ne žele priznati ni suočiti se sa zločinima svojih očeva, djedova, bliže i daljnje rodbine, i ne žele priznati zločinački karakter komunističkog režima bivše Jugoslavije. Po onoj napad je najbolja obrana, hrvatski se narod optužuje za fašizaciju i time skreće fokus javnosti sa svojih zločina. Svi oni odbijaju i sam spomen riječi LUSTRACIJA koja je provedena u svim postkomunističkim zemljama EU osim u novonastalim s područja bivše Jugoslavije. Lustracijom bi izgubili sve poluge vlasti, pozicije i materijalno bogatstvo koje su stekli na kriminalan način s pozicija moći, a da uopće ne spominjem eventualnu ispriku hrvatskom narodu za počinjene poslijeratne zločine, i one počinjene u 45 godina njihove vladavine.
Za dom spremni neustavan!? Po čemu?
U intervjuu Večernjem listu, objavljenom u Obzoru 6. lipnja 2020. godine, ustavno pravna stručnjakinja i predstojnica Katedre za ustavno pravo u Rijeci Dr. Sanja Barić iznijela je svoje stavove u svezi Pjesme Čavoglave i pozdrava “Za dom spremni”: “Iznimno je teško ostati u granicama pristojnosti u komentaru ovakvog stava Visokog prekršajnog suda. On ne samo da krši Ustav RH, što je dovoljno zlo samo po sebi, već na bipolaran način skače sam sebi u usta…” “Ova je odluka velika sramota VPS-a, ili još gore, novi veliki udarac pravnoj državi…“
Ma zamislite, dr. Sanja Barić bi iz čiste mržnje veoma rado opsovala, jer joj je iznimno teško ostati u granicama pristojnosti, Visoki prekršajni Sud jer je oslobodio Marka Perkovića Thompsona po prekršajnoj prijavi za pjesmu Čavoglave. Nisam ni pravnik ni odvjetnik, ali imam istančan osjećaj pravičnosti i pravde. Jako mi je teško ostati pribrana i kulturno pisati s obzirom na razmjere zločina Titove partizanije za koje nitko nikada nije odgovarao! G. Barić kaže da je priznavanje pokliča “Za dom spremni” novi veliki udarac pravnoj državi. Kako molim? Čime i na koji se način krši Ustav RH? Gdje u Ustavu RH piše da je “Za dom spremni” neustavan’?
Zar je “Za dom spremni neustavan” jer u preambuli Ustava RH stoji da se Republika Hrvatska ne temelji na povijesnim tekovinama Nezavisne Države Hrvatske ili, kako stoji u obrazloženju, zbog “izazivanja netrpeljivosti”? S druge strane pod tim su se pokličem hrvatski branitelji u Domovinskom ratu borili za pravedniji i bolji svijet, i pobijedili crvenu zvijezdu petokraku, kokardu i crvenu zastavu s petokrakom pod pokličem “Za dom spremni!” Znači li to da su hrvatski branitelji neustavno pobijedili velikosrpskog i JNA agresora u Domovinskom ratu? Valjda su trebali prepustiti da ih četnici sve pokolju da bi bili u skladu s Ustavom države koju su stvarali? Kojeg li apsurda?
Smrt fašizmu, sloboda narodu
A što je sa pokličem “Smrt fašizmu, sloboda narodu“? Zar je on ustavan? Po čemu je ustavan? Pod tim pokličem počinjen je krvavi pokolj nad hrvatskim narodom! Kakvu je on slobodu donio? ‘Oslobodioci’ su iz zagrebačkih bolnica dokumentirano likvidirali 4.791 ranjenika i bolesnika, a iz bolnice Brestovac u Gračanima (tuberkulozne bolesnike i ranjenike) još njih 210 (na stratištu Obenjak), što znači da su ‘osloboditelji’ u Zagrebu oslobodili života 5.001 ranjenika i bolesnika s dijelom zdravstvenog osoblja. Pod pokličem “Smrt fašizmu, sloboda narodu“, ćekićem je zatučeno 250 djece i bačeno u jamu. Zar su i oni bili Ustaše, pa su zaslužili odmazdu?
U jami Matjaž kraj Pevna, iznad Škofje Loke, nakon završetka II. svjetskog rata, okrutno su ubijena djeca “...Zatučeni čekićem i bačeni u jamu više od 250 hrvatske djece, 23. svibnja 1945. Razdvojili su djecu od roditelja i većina djece je odvedena u Pevnu nad Moškrinom gdje su ubijena i bačena u krški ponor”, napisao je Janez Pintar, Predsjednik povjerenstva za evidentiranje i uređivanje prikrivenih grobišta na području Škofje Loke (2002. – 2006.) i tajnik društva Huda Jama. Partizani, koji su bili egzekutori djece u Matijaževoj jami, su poslije obolili od tzv. partizanske bolesti (preteča PTSP) i mnogi su napravili samoubojstvo. Jedan je 1988. g. došao pred Matjaževu jamu i objesio se, dok je drugi izvršio samoubojstvo nasred gradskog trga.
A što je s pokoljem u Maceljskoj šumi?
Lepa Bukva je mjesto i lokacija na gori Macelj. Na tom mjestu je, u noći 4. na 5. lipnja 1945., ubijen 21 svećenik, redovnik i bogoslov. Oni su dovedeni iz zarobljeničkog logora u Krapini. Te noći je na toj lokaciji bez suda ubijeno još 60 zarobljenika.
Kao zastupnik u Hrvatskom Saboru, dr. Stjepan Bačić je 2004. iznio cijeli slučaj Državnom odvjetništvu koje je odbilo provesti istragu. Jedanaest godina kasnije DORH je ponovo odbio zahtjev, ovaj put Brune Esih, za provođenjem istrage, ali je taj put državni odvjetnik Dinko Cvitan dao šturo izvješće: “Kada sam bio zastupnik 2004. godine, u Saboru sam tadašnjem Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću postavio pitanje zašto se ne procesuiraju zločini za koje imamo dokaze i svjedoke. MUP je tada imao evidentiranih preko 900 lokacija s hrvatskim žrtvama. Bajić mi je samo odgovorio da je sve ‘u postupku’.” I nikada nije postupljeno! Zar to nije protuustavno? Ratni zločini ne zastarjevaju!
“Smrt fašizmu, sloboda narodu” je po g. Barić ustavan jer se u preambuli Ustava spominje ZAVNOH 1943. godine. Ali i tu postoji kvaka jer u Ustavu piše da je RH nastala na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost. Znači da je RH odbacila komunistički sustav i da bi svi simboli, sve insignije i sam pozdrav trebali postati neustavni! Jer je po toj logici “Za dom spremni” postao neustavan budući RH nije nastala na proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.)
Zašto je onda poklič Smrt fašizmu, sloboda narodu dopušten i ustavan?
Zašto, ako je i EU Parlament 19. rujna 2019. godine izglasao Rezoluciju o izjednačavanju zločina komunizma sa zločinima fašizma i nacizma? To znači da po dvije osnove imamo razlog za proglašavanje “Smrt fašizmu, sloboda narodu” neustavnim, ali se to pitanje ne postavlja. To je velika nepravda prema žrtvama, koje su ubijene pod tim pozdravom! Dok se “Za dom spremni” diže hajka, premješta ploča jer smeta predstavniku srpskog naroda u RH, naroda koji se pobunio protiv države u kojoj živi, podizao balvane, razarao gradove i sela, ubijao nevinu dječicu (402), a koja mu je dala sva moguća ljudska i manjinska prava, poginuli HOS-ovci nemaju pravo ni na malu ploču s pokličem pod kojim su poginuli jer on je neustavan! Jesu li i poginuli HOS-ovci neustavni?
Za razliku od “Za dom spremni”, pod “Smrt fašizmu, sloboda narodu” izvršen je genocid nad hrvatskim narodom 1945. godine. Uz medijsku pompu se komemorira Jasenovac, čak se i HRT spoji s RTS-om (Koje je to ljigavo podilaženje Srbima i ponižavanje hrvatskog blaženika Alojzija Stepinca) i tko god da je to inicirao neka mu stoji na stalnu sramotu!
Jasenovac je hrpa laži koja se prepoznaje po brojkama. Početna brojka je bila 1.200.000 stradalih, da bi spustili broj na 800.000, pa na 700.000 i na kraju 83.145, broj koji stoji na službenim stranicama, a koji je već dokazano umanjen za oko 15.000. Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman dvaput je, tada kao komunistički „heretik“, osuđen zbog pisanja i procjene žrtava u Jasenovcu, procjene koja se nije poklapala s procjenom jugokomunističke historiografije.
U Ratnom dnevniku 5. britanskog korpusa od 15. svibnja 1945. stoji: “Nadomak austrijske granice, u području Dravograda, nalazi se 200 tisuća vojnika NDH i 500 tisuća civila.” Koliko ih je uspjelo pobjeći na Zapad, koliko je likvidirano na Križnom putu, a koliko je ostalo živih nije istraženo jer se 45 godina pomno sakrivalo.
Prof.dr.sc. Mihovil Biočić: PISMO NAŠIM ‘ANTIFAŠISTIMA’ – Croativ.net
I još pojašnjenje za pjesmu Čavoglave:
Pjesma je snimljena 1991. godine i njeno izvođenje nije nikada bilo sporno, registrirana je u Hrvatskom društvu skladatelja i objavljena od strane “Croatia recordsa“, te registrirana u ZAMP-u. Ona govori o Domovinskom ratu, a ne o 2. svjetskom ratu i Ustašama. Namjera skladatelja nije poticati mržnju nego ohrabriti i pozvati na obranu domovine od velikosrpske i JNA agresije, bez ikakve povezanosti s 2. svjetskim ratom.
Pa u smislu članka 31, stavka 1. Ustava RH, u Presudi i rješenju Visokog prekršajnog suda RH, koje bi g. Sanja Barić tako rado ispsovala, piše da: „Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo…“ i članka 7. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).
Članak 7. stavak 1. Nitko ne može biti proglašen krivim za kazneno djelo počinjeno činom ili propustom koji u času počinjenja, po unutarnjem ili po međunarodnom pravu, nisu bili predviđeni kao kazneno djelo. Isto se tako ne može odrediti teža kazna od one koja bi bila primjenjiva u času kad je kazneno djelo počinjeno.
Dakle, g. Kajtaziju i njegovim pajdašima predočujem da pročitaju tu Presudu, pa neka ju i oni ispsuju, ali ju moraju poštovati. Neka se bave stvarnim životnim problemima nacionalnih manjina koje predstavljaju i neka manje kopaju po prošlosti i onom što se dogodilo prije skoro 80 godina. To sigurno neće pomoći ni olakšati život tih manjina danas.
ZAKLJUČAK
Na osnovu svega navedenog i neposrednih saznanja vidljivo je da su oba državna uređenja, i NDH I JUGOSLAVIJA, bila zločinačka. NDH s desne strane političkog spektra, a Jugoslavija s lijeve strane. Desni i lijevi totalitarizam. Mada to komunistički sljednici ne žele ni čuti, jer iako su se pretvorili u „antifašiste“ činjenice ih demantiraju. Stalni specijalni medijski i propagandni rat, koji protiv Hrvatske vode ostaci i nasljednici struktura iz ex Jugoslavije, ne dopuštaju razvoj demokracije u Hrvatskoj. Kako samostalnu Hrvatsku nikada nisu htjeli devastirali su je gospodarski, korupcijom i kriminalnom pretvorbom okrivljujući za to novu hrvatsku vlast. A u stvari, dok su mnogi branitelji ginuli po ratištima diljem Hrvatske, svi ti pripadnici starih struktura i njihovi potomci uvukli su se u sve segmente vlasti. Lošim gospodarenjem i privatnim bogaćenjem hoće dokazati da nakon sjajne pobjede u ratu Hrvati nisu sposobni upravljati uspješno svojom državom u miru.
Osobito je glasna Srpska nacionalna manjina kojoj su, po svim demokratskim uzusima i Ustavnim zakonom o nacionalnim manjinama, zajamčena sva manjinska prava, ali instruirana iz Srbije (što se jasno vidjelo prigodom nedavnog boravka Predsjednika Srbije u Hrvatskoj) stalno podriva i napada same temelje Republike Hrvatske. Neprestanom hinjenom ugroženosti ustvari neprestano radi po Memorandumu SANU 2 ne bi li ishodila da bude ne manjina, nego konstitutivan narod i kao takav s pravom samoopredjeljenja s krajnjim ciljem priključenja Srbiji i ostvarenja projekta Velike Srbije.
Slično se ponaša i Talijanska nacionalna manjina koja nije tako brojna pa, u suradnji s IDS-om, traži regionalnu samostalnost Istre, Istra Regija, ali uz argumentaciju financijske neovisnosti od Zagreba. Poznate su provokacije s istarskom putovnicom, istarskim novčanicama, istarskom zastavom, grbom i zemljovidom.
Objektivno sagledavajući teško će biti donijeti zakonsko rješenje koje će zadovoljiti suprostavljene strane. Previše je prijepora, previše otpora jer za počinjene komunističke zločine nitko nije odgovarao, a niti žrtve nisu dobile ni grob ni obilježje ni dužni pijetet.
Analizirajući same riječi i njihovo značenje u samom pokliču „Smrt fašizmu, sloboda narodu “, samo zazivanje bilo čije smrti izaziva jezu i izražava zločinačku namjeru, a slobodu nije donio svom narodu nego samo jednom djelu naroda.
„Za dom spremni“ nema zločinačke namjere već želju da se ide braniti svoj dom i za njegovu obranu čak i život dati, pa prema svom životnom opredjeljenju uvijek ću radije braniti svoje i svoj dom, nego bilo kome željeti smrt!
O životu i smrti ima tko odlučuje!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Udruga Hrvatski Ratnik