Zahtjev za javnu raspravu o Pandemijskom sporazumu!

Objavljuje Hrvatski Ratnik

Obraćam vam se povodom namjere Republike Hrvatske da pristupi Pandemijskom sporazumu Svjetske zdravstvene organizacije i sustavu PABS. Ovaj međunarodni dokument ima izravan utjecaj na zdravlje i život svakog građanina Republike Hrvatske… – piše dr. Nada Jurinčić u novom pismu upućenom predsjedniku Vlade RH uz opširno obrazloženje štetnosti prihvaćanja takvih ugovora i posljedica po hrvatski narod i državu…

Pismo prenosimo u cijelosti…

---

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Adresa: Trg svetog Marka 2,
10000 Zagreb

Na znanje:

Predsjedniku Republike Hrvatske
Predsjedniku Hrvatskoga sabora
Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskoga sabora

Zahtjev za javnu raspravu o Pandemijskom sporazumu i PABS-u

Poštovani,

obraćam Vam se povodom namjere Republike Hrvatske da pristupi Pandemijskom sporazumu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i sustavu PABS (Pathogen Access and Benefit Sharing System).

Ovaj međunarodni dokument ima izravan utjecaj na zdravlje i život svakog građanina Republike Hrvatske, jer se njime uređuju:

• obveze predaje bioloških uzoraka i genetskih podataka međunarodnim institucijama,
• financijske obveze Republike Hrvatske prema globalnim fondovima,
• obveza primjene preporuka WHO-a u slučaju proglašenja pandemije.

Prema Ustavu RH, suverenitet u pitanjima zdravlja, slobode i nacionalne sigurnosti pripada hrvatskom narodu i može se ograničiti isključivo u skladu s načelima zakonitosti, transparentnosti i demokratskog odlučivanja.

Međutim, do danas nije provedena nikakva javna rasprava o ovom dokumentu:

• građani nisu informirani o sadržaju i posljedicama,
• nije provedena stručna analiza niti saborska rasprava,
• nisu zatražena mišljenja stručnih udruga, komora i akademske zajednice.

Smatram da je ovakav pristup u suprotnosti s načelima demokratskog legitimiteta i ustavne zaštite prava građana na sudjelovanje u odlučivanju o pitanjima koja neposredno utječu na njihovo zdravlje i živote.

Stoga zahtijevam, u ime svih građana Republike Hrvatske:

1. Da Vlada RH objavi cjeloviti tekst Sporazuma i njegovih priloga te izradi sažeti prikaz učinaka na Republiku Hrvatsku.

2. Da se otvori javna rasprava (e-savjetovanje) i organizira tematska saborska rasprava o svim odredbama Sporazuma.

3. Da se prije eventualnog potpisivanja i ratifikacije osigura široka društvena suglasnost, u skladu s Ustavom i temeljnim pravima građana.

4. Da se provede ustavnopravna ocjena sadržaja Pandemijskog sporazuma i uklopljenog PABS-a kako bi se utvrdilo je li njihov sadržaj u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, osobito s načelima nacionalnog suvereniteta i zaštite zdravlja građana.

Ovom Zahtjevu se prilaže radi cjelovite informacije:

(Prilog: Memorandum – Pravna i ustavna procjena mehanizma PABS s posebnim osvrtom na neusklađenost s Nagoyskim protokolom i rizike za genetski suverenitet)

---

MEMORANDUM VLADI REPUBLIKE HRVATSKE

Predmet: Pravna i ustavna procjena mehanizma PABS s posebnim osvrtom na neusklađenost s Nagoyskim protokolom i rizike za genetski suverenitet.

 

I. UVOD

Svrha ovog memoranduma jest upozoriti na iznimno važnu pravnu materiju, koja ima duboku stručnu i medicinsku pozadinu, te osigurati upoznavanje građana s ovom temom jer se materija odnosi na zdravlje pojedinca i naroda koje ni pojedinac ni narod nisu nikome delegirali trajno i neograničeno, a koja je, nažalost, izostala iz javne i institucionalne rasprave. Vlada Republike Hrvatske, prilikom razmatranja i potencijalne ratifikacije određenih međunarodnih sporazuma, nije konzultirala relevantna stručna tijela što s velikom vjerojatnošću može dovesti do ozbiljnih propusta. Ti propusti mogu imati dalekosežne posljedice po zdravlje građana Republike Hrvatske te ugroziti temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom.

Kao liječnica koja dubinski razumije medicinske implikacije međunarodnih pravnih akata, smatram svojom profesionalnom i etičkom dužnošću upozoriti da oni koji sudjeluju u potpisivanju i odobravanju takvih sporazuma moraju u potpunosti razumjeti njihovo medicinsko značenje pretočeno u zakonodavni okvir. U vremenu kada se zdravlje i život građana mogu negativno oblikovati političkim odlukama, odgovornost onih koji donose zakone koji reguliraju područje zdravlja i bolesti postaje iznimno velika.

Stoga je nužno da svi relevantni akteri budu cjelovito informirani od strane medicinske struke. Rasprava o ovakvim sporazumima mora se voditi barem na razini saborskih odbora, uz obavezno uključivanje predsjednika Republike Hrvatske u proces informiranja prije ratifikacije. Također, ustavni suci bi trebali prethodno ocijeniti usklađenost takvih međunarodnih akata s Ustavom Republike Hrvatske.

 

II. PRAVNA OBVEZA PREMA NAGOYSKOM PROTOKOLU

Republika Hrvatska je od 2014. godine potpisnica Nagoyskog protokola koji je sastavni dio Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD). Ovaj međunarodni instrument regulira pristup genetskim resursima i pravičnu raspodjelu koristi koje proizlaze iz njihova korištenja, uključujući biljne, životinjske i mikrobne resurse.

Sukladno odredbama Nagoyskog protokola, Republika Hrvatska se obvezala:

• štititi suvereno pravo nad vlastitim genetskim resursima (članak 6.),
• osigurati prethodni informirani pristanak prije pristupa tim resursima (članak 6. i 15.),
• omogućiti pravičnu i ravnopravnu razmjenu koristi koje proizlaze iz korištenja genetskih resursa (članak 5.).

Međutim, mehanizam PABS (Pathogen Access and Benefit-Sharing), koji razvija Svjetska zdravstvena organizacija, predviđa automatizirano dijeljenje ljudskih patogena i genetskih podataka putem platforme BioHub, bez prethodnog nacionalnog pristanka. Takav pristup zaobilazi temeljna načela Nagoyskog protokola, narušava suverenitet država nad vlastitim biološkim resursima i otvara ozbiljna pravna pitanja.

PABS se oslanja na ugovorne modele slične PIP Frameworku WHO-a, poznate kao SMTA2, koji uključuju ‘commercial-in-confidence’ klauzule. Time:

• uvjeti razmjene nisu javno dostupni,
• zemlje porijekla nemaju uvid u korištenje svojih patogena,
• komercijalni korisnici mogu koristiti podatke netransparentno.

Takva struktura otvara prostor za skrivenu komercijalizaciju genetskih resursa, zaobilaženje nacionalnih zakona i informiranog pristanka, te pravnu neizvjesnost u pogledu vlasništva, kontrole i koristi. S obzirom na to da PABS nije pravno usklađen s Nagoyskim protokolom, opravdano je sumnjati u njegovu pravnu održivost. Ratifikacija bez prethodne evaluacije mogla bi dovesti do nezakonite razmjene genetskih podataka.

Dodatno, nacrt PABS-a nije u cijelosti javno objavljen, što otežava transparentnost i isključuje stručnu i javnu raspravu. U kontekstu međunarodnog prava, Nagoyski protokol ostaje najviši standard zaštite genetskih resursa, uključujući informirani pristanak i pravičnu razmjenu koristi. Svaki novi mehanizam, uključujući PABS, mora biti s njim usklađen ili formalno priznat kao iznimka prema čl. 4(4) Nagoye. Bez takvog priznanja, PABS ne može poništiti postojeće obveze koje proizlaze iz već ratificiranih međunarodnih ugovora, uključujući Nagoyski protokol, Konvenciju o biološkoj raznolikosti (CBD), Međunarodne zdravstvene propise (IHR 2005.), kao i obveze iz Ustava Republike Hrvatske i europskog pravnog okvira. Svaka nova međunarodna inicijativa mora biti usklađena s tim aktima.

 

III. USTAVNA ZAŠTITA BIOLOŠKOG IDENTITETA

Prema Ustavu Republike Hrvatske, svaki građanin ima pravo na:

• zaštitu osobnih podataka (čl. 37.),
• dostojanstvo i osobni integritet (čl. 23.).

Genetski podaci su, prema Zakonu o zaštiti osobnih podataka (NN 42/2018) i Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR, čl. 9.), klasificirani kao posebna kategorija osobnih podataka, čija obrada zahtijeva izričit pristanak i strogu zaštitu.

Ugrožava se ustavno pravo građana na privatnost, dostojanstvo i zaštitu biološkog identiteta.

Otvara se prostor za zloupotrebu, uključujući:

• komercijalizaciju DNK bez znanja građana.
• preprodaju podataka trećim stranama,
• razvoj algoritama za genetsko profiliranje,
• potencijalno oboružavanje DNK u biološke svrhe.

U tom širem okviru, zakonski prijedlozi poput Chat Control-a, koji predviđa nadzor digitalne komunikacije u realnom vremenu, pokazuju kako se algoritamski modeli mogu koristiti za obradu osjetljivih podataka bez informiranog pristanka. U kombinaciji s mehanizmima poput PABS-a (Pathogen Access and Benefit-Sharing), koji omogućuju automatizirano dijeljenje genetskih i bioloških podataka, otvara se prostor za distribuciju i trgovinu biološkim materijalima izvan pravnog nadzora.

Takva infrastruktura predstavlja sustavnu prijetnju ustavnim pravima uključujući pravo na privatnost, zaštitu osobnih podataka i biološki integritet. Ako se algoritmi koriste za klasifikaciju, razmjenu i komercijalizaciju genetskih podataka bez transparentnosti i demokratskog nadzora, tada se ne radi o zaštiti – već o digitaliziranoj biološkoj kontroli.

 

IV. RIZICI ALGORITAMSKOG UPRAVLJANJA

PABS se oslanja na algoritamske sustave za upravljanje pristupom patogenima i genetskim podacima. Bez etičkog nadzora, ti sustavi mogu:

• diskriminirati pristup,
• pogodovati privatnim interesima,
• omogućiti zloupotrebu bioloških podataka.

U kombinaciji s nedostatkom demokratskog nadzora, algoritamsko upravljanje predstavlja sustavnu prijetnju ustavnim pravima i nacionalnoj sigurnosti. Time se funkcionalno zaobilazi Nagoyski protokol, koji je pravno obvezujući za RH i štiti suvereno pravo nad genetskim resursima.

DNK nije samo biološki zapis – to je osobni identitet, zdravstveni profil, genetska ranjivost koja se prenosi generacijama. Kao takav, DNK predstavlja najosjetljiviji oblik osobnog podatka, čija zlouporaba može imati dalekosežne posljedice za pojedinca i njegovu obitelj. Laboratorij poput Spieza u Švicarskoj, koji djeluje kao paracivilni ili strategijski laboratorij s mogućim vojnim implikacijama, predstavlja upravo takav primjer. Smješten u zemlji poznatoj po neutralnosti, Spiez ima institucionalni imunitet i ne podliježe međunarodnim ugovorima koji bi omogućili pravnu odgovornost ili tužbe. Ako takva institucija dobije uzorak DNK bez jasnog pravnog okvira, mogu se dogoditi sljedeće stvari:

• Prodaja trećim stranama: Biotehnološke kompanije, farmaceutski giganti, pa čak i sigurnosne agencije mogu kupiti te podatke.
• Erozija povjerenja u znanost.
• Daljnja preprodaja i zlouporaba: DNK podaci mogu završiti u rukama aktera koji ih koriste za razvoj ciljanih lijekova, ali i za genetsko profiliranje i diskriminaciju – osobito u kontekstu osiguravateljskih modela, zapošljavanja ili migracijskih politika.
• Militarizacija genetskih podataka: U ekstremnim slučajevima, genetski podaci mogu biti iskorišteni za razvoj patogena koji ciljaju specifične genetske markere, čime se otvara prostor za biološko oružje nove generacije – s potencijalom da se koristi u sigurnosnim i vojnim strategijama izvan javnog nadzora.

U tom scenariju građanin gubi kontrolu nad vlastitim biološkim identitetom, a država gubi suverenitet nad svojim genetskim resursima.

 

V. POVEZANOST MEHANIZMA PABS, CHAT CONTROL-A I ATMOSFERSKIH INTERVENCIJA: ALGORITAMSKO UPRAVLJANJE ZDRAVLJEM I OKOLIŠEM POD KOORDINACIJOM WHO-a

Mehanizam PABS, koji predviđa automatizirano dijeljenje patogena i genetskih podataka putem algoritama, dijeli ključne karakteristike s drugim globalnim sustavima koji djeluju izvan demokratskog nadzora, uključujući:

1. Prijedlog EU zakona Chat Control, koji uvodi algoritamski nadzor nad privatnim komunikacijama bez individualnog pristanka.

2. Eksperimentalne atmosferske intervencije, poput stratosferskog ubrizgavanja aerosola (SAI) i drugih oblika atmosferskih zahvata, koje se provode bez jasnog pravnog okvira i javne transparentnosti.

Sva tri sustava:

• koriste algoritamske modele za donošenje odluka koje izravno utječu na zdravlje i privatnost ljudi,
• djeluju izvan demokratskog nadzora i pravne odgovornosti,
• uključuju međunarodne organizacije poput WHO-a kao koordinacijska tijela, bez obveze transparentnosti prema nacionalnim zakonima.

Model upravljanja podacima predviđen u Chat Control-u mogao bi postati presedan za algoritamski nadzor zdravstvenih podataka u okviru mehanizma PABS, zaobilazeći GDPR i članak 37. Ustava Republike Hrvatske, koji jamče sigurnost i tajnost osobnih podataka.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) službeno prati učinke klimatskih promjena na zdravlje, uključujući aerosole, UV zračenje i atmosferske čestice – što se preklapa s posljedicama atmosferskih zahvata. Time se potvrđuje da se zdravstveni učinci atmosferskih intervencija već analiziraju, što predstavlja neizravni dokaz da se atmosferski zahvati provode, bez javne rasprave i pravne kontrole.

Algoritmi nisu neutralni – dizajniraju ih ljudi s interesima, pretpostavkama i ograničenjima:

• ne postoji demokratski nadzor nad algoritmima koji odlučuju o globalnim intervencijama,
• zdravstveni učinci nisu dovoljno istraženi, a algoritmi ne mogu predvidjeti sve posljedice,
• privatni akteri financiraju razvoj tih sustava bez obveze transparentnosti i odgovornosti.

 

VI. SUVERENITET KAO TEMELJNI PRAVNI OKVIR

Republika Hrvatska, kao suverena država, ima ustavno i međunarodno pravo na kontrolu nad vlastitim biološkim resursima, uključujući patogene, genetske podatke i zdravstvene informacije građana. Ova suverenost proizlazi iz:

• Ustava RH,
• Nagoyskog protokola, koji priznaje suvereno pravo država nad genetskim resursima (čl.6),
• Opće deklaracije o bioetici i ljudskim pravima UNESCO-a, koja potvrđuje pravo pojedinca i zajednice na kontrolu nad vlastitim biološkim identitetom.

Mehanizam PABS, kako je trenutno predložen, funkcionalno zaobilazi nacionalni suverenitet.

Time se suverenitet Republike Hrvatske nad biološkim resursima i informacijama dovodi u pitanje, što predstavlja ozbiljan pravni i politički presedan.

 

VII. INSTITUCIONALNA KOMERCIJALIZACIJA GENETSKIH RESURSA KROZ PABS SUSTAV

Mehanizam PABS predviđa razmjenu genetskih sekvenci i patogena putem ugovora koji omogućuju njihovu daljnju uporabu u razvoju komercijalnih proizvoda. Iako korisnicima nije dopušteno tražiti intelektualno vlasništvo nad podacima, ugovori (SMTA i DAA) im omogućuju korištenje tih resursa za razvoj cjepiva, terapija i dijagnostike – uz obvezu dijeljenja koristi.

U praksi to znači da se genetski podaci i patogeni mogu koristiti u komercijalne svrhe, bez izravne kontrole države porijekla. Takva struktura predstavlja oblik institucionalne trgovine biološkim resursima, gdje se genetski materijal koristi kao digitalna imovina, bez informiranog pristanka građana i bez nacionalnog nadzora nad krajnjom uporabom. Ugovori sadrže ‘commercial-in-confidence’ klauzule, što znači da:

• uvjeti korištenja nisu javni,
• države ne znaju tko koristi njihove podatke,
• ne postoji demokratski nadzor nad krajnjom uporabom.

PABS sustav, kako je trenutno koncipiran, nije prvenstveno instrument javnog zdravstva – već mehanizam za regulaciju komercijalne vrijednosti patogenih podataka.

 

 VIII. PREPORUKA

1. Zatražiti pravno usklađivanje PABS-a s Nagoyskim protokolom prije bilo kakve ratifikacije.

2. Uvesti nacionalni zakon o genetskom suverenitetu, koji zabranjuje dijeljenje ljudskog DNK bez informiranog pristanka.

3. Pozvati znanstvenu i pravnu zajednicu da se javno očituje o rizicima algoritamskog upravljanja zdravljem.

4. Predložiti osnivanje međunarodnog etičkog odbora za nadzor nad algoritamskim tehnologijama u zdravstvu.

5. Odgoditi ratifikaciju Pandemijskog sporazuma WHO-a dok se ne provede javna rasprava i ustavna evaluacija.

6. Zatražiti transparentnost ugovora SMTA (Standard Material Transfer Agreement) i DAA (Data Access Agreement). Republika Hrvatska mora inzistirati da svi ugovori koji uključuju razmjenu patogena i genetskih podataka budu javno dostupni, te da se uklone ‘commercial-in-confidence’ klauzule koje onemogućuju demokratski nadzor.

7. Pokrenuti međunarodnu inicijativu za etički nadzor nad digitalnim biomedicinskim sustavima. Predložiti osnivanje neovisnog međunarodnog etičkog tijela koje bi nadziralo algoritamske sustave u zdravstvu, uključujući PABS, Chat Control i srodne tehnologije.

 

IX. ZAKLJUČAK

Mehanizam PABS, u trenutnom obliku, nije usklađen s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske niti s ustavnim pravima njezinih građana. Njegova primjena bez pravne evaluacije predstavlja rizik za nacionalnu sigurnost i biološki suverenitet.

Republika Hrvatska ne smije prihvatiti PABS sustav bez prethodne ustavne ocjene, javne rasprave i međunarodne pravne evaluacije. Pristup lijekovima mora biti utemeljen na ljudskim pravima, solidarnosti i tehnološkoj suradnji, a ne na uvjetovanom ustupanju genetskih resursa. PABS sustav, kako je trenutno koncipiran, ne samo da je pravno neodrživ i etički neprihvatljiv, već je i politički ranjiv, tehnički neprovediv i institucionalno neusklađen. Njegova primjena u kontekstu pandemija ne osigurava ni pravičnost ni učinkovitost, već otvara prostor za manipulaciju, fragmentaciju i produbljivanje globalnih nejednakosti. U okviru PABS sustava, WHO preuzima uloge zakonodavca, arbitra, ugovorne strane i tržišnog posrednika – čime stvara institucionalnu strukturu koja je nespojiva s demokratskim sustavom i etičkim kodeksom međunarodnog javnog zdravstva. Takva struktura narušava načela nepristranosti, transparentnosti i pravne sigurnosti, te otvara prostor za institucionalni sukob interesa.

Pozivamo Vladu Republike Hrvatske da djeluje odgovorno – ne pod pritiskom, već u interesu naroda, pravnog poretka i demokratske budućnosti.

S poštovanjem,

Nada Jurinčić, Strožanačka 12A
21312 Podstrana

Kontakt:
Mobitel: 098 88 00 61
E-mail: nada.apollonia@gmail.com

Podstrana, 3. rujna 2025. godine

---

Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i prijatelje:

UHR – Viber

Udruga Hrvatski Ratnik