Piše: Vjekoslav Krsnik
Slučajevi podmetanja požara, koje su po Dalmaciji podmetnuli Pupovčevi četnički teroristi, otvorili su pitanje odgovornosti hrvatske Vlade i njezina odnosa prema sigurnosnim prijetnjama. Ponašanje Andreja Plenkovića, Davora Božinovića, Milorada Pupovca i SOA-e u cijeloj ovoj priči nameće ozbiljna pitanja o odgovornosti državnog vrha i funkcioniranju sigurnosnog sustava, odnosno nebrige za nacionalnu sigurnost Države…
ZAŠTO O ČETNIČKIM TERORISTIMA, PODMETAČIMA POŽARA U DALMACIJI ŠUTE BOŽINOVIĆ I PLENKOVIĆ? (2)
Afera s uvoznim otrovnim otpadom donekle je skrenula pozornost javnosti s otkrića da su nedavne velike požare po Dalmaciji podmetnuli Pupovčevi četnički teroristi.
Štoviše, najnoviji slučaj s četvero kanadskih državljana srpskog etničkog podrijetla, koji su podmetnuli požar kod Knina, samo je potvrda da svi ti požari potpadaju pod organiziranu srbočetničku kampanju ugrožavanja Hrvatske.
Budući da se radi o pitanju od izuzetne važnosti za nacionalnu sigurnost, itekako je upitno zašto ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i predsjednik Vlade Andrej Plenković i dalje znakovito šute o četničkom podmetanju požara u zadarskom zaleđu, što je otkriveno zahvaljujući jednoj savjesnoj građanki, a ne Sigurnosno-obavještajnoj agenciji (SOA).
To je samo dodatni dokaz da i jedan i drugi ne obavljaju svoje državničke dužnosti u obrani integriteta Republike Hrvatske i zaštiti života hrvatskih građana.
Drugim riječima, koliko god to zvučalo nevjerojatno, po starom rimskom načelu “tko šuti, smatra se da odobrava“, i Andrej Plenković i Davor Božinović postaju prešutni sudionici četničke kampanje podmetanja požara diljem Dalmacije.
Ni jedan ni drugi nisu ni zucnuli o tome da su požare podmetnuli pripadnici Pupovčeve ‘pete kolone’, odnosno pripadnici njegova manjeg dijela Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.
Prepustili su mikrofon Miloradu Pupovcu kao vođi subverzivne ‘pete kolone‘, koja uporno godinama provodi politiku Memoranduma 2 SANU, u kojoj je glavni cilj destabilizacija Republike Hrvatske.
Milorad Pupovac, čak i u ovom flagrantnom slučaju subverzivnog djelovanja njegove Srpske nacionalne manjine, širi svoje ideje o navodnoj ugroženosti ‘srpskog naroda‘ u Hrvatskoj, koji kao takav ne postoji jer se radi o Srpskoj nacionalnoj manjini i to manjem dijelu nje koji kontrolira Milorad Pupovac.
Istodobno, Andrej Plenković se naslikava s uspješnim hrvatskim sportašima, a Davor Božinović se skriva u mišjoj rupi.
Za one koji ne znaju o čemu se radi, treba citirati protokol 58 iz Memoranduma 2, koji glasi: “Koristiti prilike za akcije niskog intenziteta koje stvaraju osjećaj nesigurnosti u državi, primjerice požare tijekom turističke sezone (potcrtao V. K.), navijačke provokacije, incidente u prometu, krijumčarenje i krivotvorenje dokumenata, osobito putnih isprava“.
To je tek 58. točka protokola Memoranduma 2 SANU, uperena u destabilizaciju Republike Hrvatske, koja dosad nije izazvala bilo kakvu reakciju hrvatskih vlasti i, ne daj Bože, znanstvenih institucija na čelu s još uvijek jugohrvatskom Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti, na čelu s arhitektom Velimirom Neidhardtom, koju godišnje s nekoliko desetaka milijuna eura financiraju hrvatski porezni obveznici.
Ovaj slučaj s četničkim podmetanjem požara, što se može okarakterizirati kao djelo terorizma, neminovno uključuje pitanje što i kako na tom planu radi Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA).
Njezina je zadaća da “prepoznaje, istražuje i razumijeva prijetnje i izazove nacionalnoj sigurnosti pružajući državnom vodstvu i ostalim tijelima pouzdanu podlogu u odlučivanju i djelovanju u zaštiti nacionalne sigurnosti, interesa i dobrobiti građana Republike Hrvatske“. Tako piše u zadnjem godišnjem izvješću agencije Hrvatskome saboru.
Međutim, u izvješću za prošlu godinu, pod naslovom “Zapadni Balkan još uvijek opterećuju neriješena međunacionalna i međudržavna političko-sigurnosna pitanja“, o prijetnjama sigurnosti hrvatske države koje dolaze iz Srbije, što je uostalom u istom izvješću Hrvatskom saboru još prije nekoliko godina bilo navedeno, te kako je u porastu ‘četništvo’, u posljednjem izvješću to se uopće ne spominje, uza sve incidente koji su se prošle godine događali u okviru subverzivnog djelovanja.
To djelovanje odvija se na dvije razine, prije svega djelovanjem Pupovčeve ‘pete kolone‘ u samoj Hrvatskoj, a potom subverzivnim djelovanjem srbijanske obavještajne agencije BIA.
Skandalozno je da u SOA-i radi između 700 i 1.000 djelatnika i da njih s oko 80 milijuna eura godišnje financiraju hrvatski porezni obveznici, a da SOA nema pojma da u Dalmaciji svakog ljeta pripadnici Pupovčeve srpske nacionalne manjine podmeću požare, i da to konačno otkrije jedna savjesna građanka, a ne SOA.
Gledajući širu sliku, SOA je uklopljena u francusku kontrolu nad njezinim djelovanjem, jer je sve donedavno glavni ravnatelj bio francuski državljanin Danijel Markić, kao dio Plenkovićeve ‘kroasan bojne’, u koju spadaju još ‘gospođa ministarka’ Nina Obuljen Koržinek i Plenkovićev savjetnik Frka Petešić.
Uostalom, najbolju ocjenu SOA-e dala je prije nekoliko godina američka CIA: “Hrvatska sigurnosno-obavještajna agencija SOA, nažalost, nema važnu ulogu u Hrvatskoj još od 2000-ih. U Bosni i Srbiji gotovo uopće nije aktivna. SOA-u koriste različiti klanovi za političke obračune između političkih stranaka ili čak unutar samog HDZ-a.“
Posljednji očigledno namjerno izazvani požari po Dalmaciji opet su aktualizirali pitanje odgovornosti ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića.
Da je u Hrvatskoj provedena ideološka i politička lustracija, Davor Božinović ne samo da ne bi mogao biti ministar nego ne bi mogao obavljati nikakvu javnu funkciju.
Davor Božinović je 1987. za vrijeme komunizma bio savjetnik u Republičkom sekretarijatu za narodnu obranu SR Hrvatske, što nije mogao biti bez povezanosti s tadašnjim KOS-om. To bi ga trebalo diskvalificirati kao nepodobnu osobu za javnu funkciju u demokratskoj Hrvatskoj.
Iako je na saborskim izborima u zagrebačkoj izbornoj jedinici dobio samo 475 glasova, što znači da nema nikakav legitimitet, njega je, nakon Jadranke Kosor, u čijoj je vladi bio čak ministar obrane, forsirao Andrej Plenković.
Njegov uspon počeo je krajem 90-ih godina kad ga je podanički ministar vanjskih poslova Mate Granić, mimo znanja ravnatelja HIS-a Miroslava Tuđmana, instalirao za pomoćnika ministra i šefa važne Sedme uprave.
Obavljao je niz visokih dužnosti, od predstojnika Ureda predsjednika Republike Stipe Mesića do niza veleposlaničkih i drugih dužnosti pa je tako u Vladi Jadranke Kosor, iako nije bio član HDZ-a, bio ministar obrane.
To sve skupa znači da je Davor Božinović pravio karijeru kao član moćne pariške lože, dakle ne kao izabrani dužnosnik u demokratskom procesu unutar Hrvatske.
Takvom Davoru Božinoviću nisu smetali podmetnuti požari po Dalmaciji, ali mu je jako smetao Thompsonov pozdrav ‘Za dom spremni’ ili zastava HOS-a na Neretvanskom maratonu lađa.
Čak bi se moglo reći da, dok Andrej Plenković kontrolira ministra Davora Božinovića, on kontrolira Andreja Plenkovića. Zato ni jedan ni drugi u najnovijoj kampanji podmetanja požara, koju navodno provode pripadnici Srpske nacionalne manjine, to izbjegavaju ne samo spomenuti nego i osuditi.
“Kad su pravednici na vlasti, narod se raduje; a kad vladar vlada opak, narod uzdiše.” (Mudre izreke 29,2)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Ovdje se nema šta puno komentirati sve je već rečeno lustracija i smjena uhljeba koji samo primaju saborsku plaću i ništa ne rade a kako će i radit kad ne znaju koji im je posao i moraju slušati šefa a zna se ko je to dakle nesposobni su.