Piše: Ivana Perić
Više od 73 milijuna pobačaja izvršeno je diljem svijeta u 2025. godini, što pobačaj čini vodećim uzrokom smrti u svijetu prošle godine. Nakon jedanestog zagrebačkog ‘Hoda za život’, koji je i dalje trn u oku sadašnje gradske vlasti koja se nominalno zalaže za ljudska prava rođenih dok im smetaju i ‘Prozori života’ koji napuštenoj djeci pružaju priliku za život, potrebno je upoznati se i s posljedicama pobačaja za žene koje su ga učinile…
IZVJEŠTAJ S ‘HODA ZA ŽIVOT’
Na početku programa na Zrinjevcu voditelji su pozdravili sve nazočne, ali i one koji se protive Hodu za život kojima su poručili kako je lijepo što su se rodili. Smatraju kako bi bilo lijepo i pošteno da i drugoj začetoj djeci žele život.
Također, smatraju kako nijedna gradska vlast nema pravo zaustavljati ili otežavati miran hod svojih građana kao ni pravovremeno prijavljeno okupljanje na Trgu koji pripada svima jednako.
Naglašavaju kako iza ove inicijative ne stoji ni crkva ni nijedna politička stranka jer zaštita života ujedinjuje sve ljubitelje istine bez obzira na religijsku ili političku pripadnost. Oni se zalažu za zakonsku, ali i svaku drugu zaštitu prava na život. Ujedno traže i da pravedne politike i zakoni štite život svakog čovjeka te smatraju kako je vrijeme za društveni dijalog i zakone temeljene na znanosti i ljudskosti, a ne na interesima osobne komocije.
Pravo na život je temeljno ljudsko pravo i preduvjet svim drugim ljudskim pravima, uključujući i prava žena. Geslo ovogodišnjega Hoda za život glasi ‘Prvi korak je zakon’. Smatraju kako zakon treba priznati znanstvene činjenice i štititi svoje građane, osobito one najmanje i nemoćne, i kako je to je mjera ljudskosti, civiliziranosti i napretka jednog društva.
Kako bi pokazali kako pobačaj nije rješenje svoju priču okupljenima iznijeli su mlada 28-godišnja majka i bračni par Sredić.
Elena je prije osam godina ostala neplanirano trudna te je zbog velikog pritiska okoline dogovorila prekid trudnoće. No, ipak je u zadnji tren pobjegla sa stola privatne poliklinike i sačuvala život svoje kćeri te posvjedočila kako majčinstvo ne uništava život nego ga čini ljepšim i smislenijim.
Bračni par Sredić je prije šest godina posvojio troje starije djece, za što je tada postojala zakonska mogućnost. Svojim primjerom žele ohrabriti i potaknuti one koji nemaju djecu, ili imaju svoju biološku a žele ih još, da slijede njihov put.
Voditelji su naglasili kako je vrijeme da se novac poreznih obveznika počne usmjeravati u pomoć trudnicama, majkama i obiteljima, umjesto npr. ulaganja vodećih političara grada Zagreba u slamke za sigurno ušmrkavanje i slične projekte, te kako će naša predivna zemlja imati svijetlu budućnost jedino ako bude štitila i promicala život.
Ovim Hodom za život žele poručiti svakoj majci kako nije sama te kako postoje osobe i udruge koje su im spremne konkretno pomoći, kada to već ne mogu očekivati od vladajućih.
PROBLEMI S KOJIMA SE SUSREĆU MAJKE NAKON POBAČAJA
Psihološke i fizičke posljedice odluke o pobačaju možda neće biti odmah vidljive. Međutim, tjednima, mjesecima, pa čak i godinama kasnije, mnoge se žene suočavaju s mnoštvom problema koji nastaju nakon induciranog, elektivnog pobačaja.
Prema Abortion Recovery Internationalu, neki uobičajeni simptomi postabortivne tuge, odnosno postabortivnog sindroma su:
- početno olakšanje koje kasnije nestaje
- emocionalna utrnulost
- depresija
- osjećaji žaljenja ili krivnje
- teškoće u vezama
- napadi anksioznosti
- povećana konzumacija alkohola ili droga
- poremećaji prehrane
- suicidalne misli
- nisko samopoštovanje
- teškoće s intimnošću
- retrospekcija, snovi ili noćne more
- osjećaji bespomoćnosti/beznađa
- ljutnja prema partneru i obitelji
- frustracija s prijateljima i kolegama
IZVOR: studentsforlife.org
Pobornici mantre ‘Moje tijelo, moj izbor’ najčešće se ne bave ni uzrokom ni posljedicama pobačaja. Stoga se uvijek u javnom prostoru osuđuju zagovornici života, jer život počinje začećem – što nije vjerska floskula, radi pokušaja zaštite djece, ali i majki koje se nakon pobačaja trebaju nositi s možebitnim psihičkim, emocionalnim i zdravstvenim posljedicama.
Umjesto da se razni samoprozvani feministi, koji pak agitiraju kako muškarci ipak mogu nositi titulu žene, trude zaštititi majke pozitivnim mjerama i inzistirati na tome da im državni aparat pruži zakonsku zaštitu i financijsku pomoć, kako ne bi strahovale od gubitka posla i ekonomske održivosti, oni osuđuju one koji uz zaštitu nerođenog djeteta upozoravaju na posljedice kojima se suočavaju žene koje su pobacile.
Dok se borimo s depopulacijom naši vodeći političari, uz blagoslov sudaca, ukidaju mjeru roditelj odgojitelj, ali će pritom rado milijune usmjeriti udrugama koje nikome ne doprinose.
Također, tražit će zatvaranje ‘Prozora života’, koji pruža mogućnost života ostavljenoj rođenoj djeci, a nominalno se zalažu za zaštitu ljudskih prava rođenih.
Dok nam parovi traže djecu u bespućima Afrike, koja su ipak rođena i ostavljena (ili odvojena?) od majki, ne žele se zalagati za to da i našoj djeci pružimo jednaka prava, temeljno pravo na život i pravo na obiteljsku skrb i ljubav.
Trenutno u Hrvatskoj ima znatno više zainteresiranih posvojitelja nego djece. koja u ovom trenutku ispunjavaju sve pravne uvjete za posvojenje. no umjesto da se, opet, to na razini države regulira oplakivat će djecu koja žive u domovima za nezbrinutu djecu i to koristiti kao alibi za podržavanje pobačaja.
U slučaju potrebe zaštite majki od nasilnog partnera, partnera koji joj ne daje podršku ili nedostatka podrške obitelji trebalo bi osigurati psihološku pomoć i prije navedenu financijsku i zakonsku pomoć majci, za što država treba imati resurse, jer ako nema za to za što ima? Majkama koje se još školuju treba omogućiti završetak školovanja.
Kako nas u javnosti uvjeravaju u razne krivine, i pritom dresiraju, što većina ljudi prihvaća i ne propitkuje a što su kao misaona bića sposobna činiti, tako nas uvjeravaju kako je nužan ishod neželjene trudnoće pobačaj, što osim ubijanja najmanjih rezultira i emocionalno ranjenim ženama pa onda i obiteljima i društvima u cjelini.
Zašto je ‘naprednima’ pobačaj ultimativni odgovor kada je rijetko kojoj majci pružena adekvatna pomoć kako ne bi donijela tako drastičnu odluku, a rijetko koja ju čini iz hira već radi razloga koje je moguće prevenirati.
Društvo dakle nema potrebu napretka te političari nastavljaju svoju nebrigu prema građanima kojima je dovoljan kriterij izbora nova pješačka zona. Ne možemo pobačaj percipirati kao metodu kontracepcije jer on to nije.
Pravi feminizam trebao bi pomoći i osnaživati žene a ne ih uvjeravati u to kako su jake i emancipirane dok zabrinute odlučuju o prekidu života svojeg djeteta.
PODACI IZ HRVATSKE I SVIJETA
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije više od 73 milijuna pobačaja izvršeno je diljem svijeta u 2025. godini, što pobačaj čini vodećim uzrokom smrti prošle godine u svijetu. Procjenjuje se da 61% neželjenih trudnoća, od 121 milijuna godišnje, završava pobačajem.
Od ukupno 140 milijuna smrtnih slučajeva u svijetu od svih uzroka u 2025. godini pobačaji su činili gotovo 52% ukupnog broja.U usporedbi s drugim uzrocima smrti, pobačaj je znatno premašio sve ostale.
U 2025. godini, rak je navodno uzrokovao 10 milijuna smrtnih slučajeva, bolesti povezane s pušenjem 6,2 milijuna, zarazne bolesti 17 milijuna, a HIV/AIDS 2 milijuna.
Hrvatska se i dalje ubraja među zemlje s najnižim stopama pobačaja na svijetu. Stopa iznosi otprilike 2,7 pobačaja na 1.000 žena fertilne dobi. U 2024. godini evidentirano je preko 8.000 ukupnih pobačaja (uključujući spontane i patološke), dok je broj legalno induciranih pobačaja (na zahtjev žene) bio oko 3.000.
Iako je broj namjernih pobačaja godinama bio u padu, najnoviji podaci iz 2025. pokazuju rekordan omjer pobačaja u odnosu na broj živorođene djece u posljednjih 20 godina. To nije nužno rezultat drastičnog porasta zahvata, već prvenstveno velikog pada broja rođene djece u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj je 2025. godine rođeno 32.385 djece, što je 527 djece više nego 2024. godine kada je zabilježen povijesno najniži broj od 31.858 živorođenih.
Pobačaj je u Hrvatskoj legalan do kraja 12. tjedna te se izvodi kirurškim ili medikamentoznim putem. Valja naglasiti kako prema preporukama struke liječnik treba okrenuti monitor u drugom smjeru od majke kako bi joj pobačaj bio manje stresan i uznemiravajuć.
Vjerujem kako bi neke majke ipak gledajući svoje dijete (prije procedure) promijenile mišljenje te se odlučile na daljnju trudnoću, a ako već smatraju kako nisu u mogućnosti odgajati dijete dati ga na posvajanje.
Prema najnovijim podacima, u registru potencijalnih posvojitelja upisano je 1.217 osoba (parova i pojedinaca), a trenutno samo 305 djece ima ispunjene sve pravne pretpostavke (npr. roditelji su lišeni roditeljske skrbi) da bi mogla biti posvojena.
Ukupno oko 3.000 do 3.500 djece boravi u domovima, ili udomiteljskim obiteljima, no većina njih nije pravno ‘slobodna’ za posvojenje jer njihovi biološki roditelji i dalje održavaju minimalne kontakte, ili sudski procesi još traju.
GALERIJA FOTOGRAFIJA S ‘HODA ZA ŽIVOT’
Efežanima 6,12: “Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnog svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik