Piše: Lili Benčik
Zagreb, Istra i cijela Hrvatska nisu 1945. godine oslobođeni već je komunistička diktatura zamijenila fašističku i nacističku, i počinila masovne zločine likvidiranja nepodobnih. Zločin je zločin, ma tko ga počinio i u ime koje ideologije ga počinio uvijek ostaje zločin. Tragedija svih ideologija je u tome što si ideolozi uzmu za pravo da u ime ideologije odlučuju o životu i smrti drugih ljudi. Razlika je samo u odgovornosti i kazni!
Koliko su i jesu li ideolozi odgovarali za počinjene zločine u ime ideologije. Zločini fašizma, nacizma i pridruženih ideologija kažnjeni su, dok zločini komunizma nisu, pa je u tome nedostatak svijesti i odgovornosti, jer misle da su njihovi zločini “manje” zločini i stoga opravdani. Zločin ostaje zločin, ljudski život je ugašen, žrtvovan u ime ideologije, stoga žrtva i ostaje žrtva.
“Smrt fašizmu”, točno, ali “slobodu narodu” nije donio, pa čak ni podobnima, jer zaboravili su tzv. “borci NOB-e” da “revolucija jede vlastitu djecu”.
Opravdavati zločine kao: “popuštanjem kočnica”, ili da se pobjednik “nije znao nositi s veličinom pobjede” ili da “ustaška i partizanska žrtva nisu iste žrtve i nisu jednako zaslužile svijeću i sjećanje” je bezdušno, moralno i ljudski neprihvatljivo. Umanjivanje zločina komunizma, i izjednačavanje s europskim antifašizmom, ukazuje na duboku amoralnost i nedostatak savjesti i svijesti o pogubnosti ideološke zaslijepljenosti.
To je “oslobođenje” od života i imovine. KRVAVI ANTIFAŠIZAM je po broju i nečovječnosti nadmašio fašizam i nacizam.
Čudom se čude pitanju “Je li Zagreb 8. svibnja 1945. godine oslobođen ili okupiran?” Naravno da je okupiran, jedan zločinački režim zamijenio je drugi! Podoban i nesposoban! Danas, dolaskom mentalnih jugoslavena na vlast, Zagreb se guši u smeću .
Više možete pročitati na poveznici ovdje.
Lili Benčik/hrvatskepravice
Udruga Hrvatski Ratnik