Piše: Aleksandar Saša Savić
Nakon 15 godina Šimurina i Gnječ su odlukom suca Ante Bačića osuđeni na 1 godinu zatvora uvjetno s rokom kušnje od 5 godina jer su (kako se navodi u nepravomoćnoj presudi) u razdoblju od kolovoza 2008. do ožujka 2009. u Zemuniku, po zajedničkom prethodnom međusobnom dogovoru i u cilju stjecanja znatne imovinske koristi, prevarili više osoba za više desetina tisuća eura u vezi kupnje/prodaje zemljišta…
Poništena presuda protiv Envera Šimurine i Stjepana Gnječa – žrtve i dalje bez pravne zaštite RH!
Općinski kazneni sud u Zadru je po sucu Anti Bačiću nepravomoćno osudio Šimurinu i Gnječa uvjetno na godinu zatvora s rokom kušnje od 5 godina. Nakon žalbe presuda je poništena i slučaj je vraćen na ponovno suđenje.
Sudac Ante Bačić, koji je u međuvremenu napredovao na poziciju županijskog suca u Zadru, donio je presudu koja je na čak 63 stranice očigledno imala pogrešno utvrđeno činjenično stanje, budući je upravo zbog toga Županijski sud u Varaždinu po žalbama okrivljenika predmetnu presudu ukinuo i vratio ju u Zadar na ponovno suđenje i odluku.
Dokument: nepravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru
Dokument: pravomoćna presuda Županijskog suda u Varaždinu
Sudac Bačić propustio utvrditi redoslijed spornih ugovora i tako utvrditi tko doista jeste, a tko nije oštećen
Nakon 15 godina Šimurina i Gnječ su odlukom suca Ante Bačića osuđeni na 1 godinu zatvora uvjetno s rokom kušnje od 5 godina jer su (kako se navodi u nepravomoćnoj presudi) u razdoblju od kolovoza 2008. do ožujka 2009. u Zemuniku, po zajedničkom prethodnom međusobnom dogovoru i u cilju stjecanja znatne imovinske koristi, prevarili više osoba za više desetina tisuća eura u vezi kupnje/prodaje zemljišta.
Presuda je napisana i obrazložena na čak 63 stranice, a u tim stranicama, kako se obrazložilo u drugostupanjskoj presudi Županijskog suda u Varaždinu, nije pravilno utvrđeno činjenično stanje.
“Kada se pomno analizira činjenični supstrat optuženog kaznenog djela tada se, prema ocjeni ovoga žalbenog suda, može zaključiti da se obojica optuženika ustvari terete samo za dovođenje u zabludu oštećenika (kupaca predmetnog poljoprivrednog zemljišta) vezano za lažno predočavanje da optuženi Enver Šimurina ima punomoć Milice Oluić za prodaju cjelokupnog predmetnog zemljišta, budući da su bili svjesni da to nije istina.”
“Doduše, u činjeničnom opisu djela se spominje i lažno predočavanje da je optuženi Stjepan Gnječ posrednik u prodaji u ime Milice Oluić, da je ona jedina vlasnica predmetnog zemljišta i da će optuženi Enver Šimurina osigurati svjedoke koji će na sudu posvjedočiti o stjecanju prava vlasništva Milice Oluić, međutim za te je radnje izostao opis subjektivnog elementa, tj. da su obojica optuženika znali da je Milica Oluić jedina vlasnica zemljišta i da spomenuti svjedoci ne postoje, dok je, s druge strane, sud prvog stupnja utvrdio da je optuženi Stjepan Gnječ doista bio posrednik u optuženim kupoprodajama zemljišta, u kom slučaju pak nema dovođenja u zabludu oko te činjenice. Nadalje, iako se prvostupanjski sud bavi i tim pitanjem, valja primijetiti da onemogućavanje oštećenika da se upišu u zemljišne knjige nije dio predmetne inkriminacije.”
Op.a. Kupci koji su se u postupku vodili kao oštećenici (kolokv. žrtve) nisu nakon kupoprodaje nekretnina mogli uknjižiti svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama.
“Neupitna je činjenica da je optuženi Enver Šimurina bio opunomoćen od strane Milice Oluić da u njeno ime raspolaže nekretninama za jednu polovinu koju ima u svom knjižnom i vanknjižnom vlasništvu (…). Imajući u vidu nespornu naprijed navedenu punomoć, ovaj žalbeni sud nalazi da je za pravilno utvrđenje pravno relevantnog činjeničnog stanja u ovom slučaju bilo potrebno utvrditi redoslijed sklapanja ugovora od 12. rujna 2008. jer od te činjenice ovisi i tko je od predmetnih kupaca eventualno bio doveden u zabludu u smislu konkretne optužbe i oštećen inkriminiranim kaznenim djelom (…) što bi upućivalo da onaj kupac (ili više njih), koji je prvi zaključio ugovor u odnosu na pojedine određene zemljišne čestice i njihove površine koje su naznačene u tom ugovoru, ne bi mogao imati svojstvo oštećenika u onom smislu kako je činjenično koncipirana konkretna optužba.”
“Isto tako bit će potrebno na određen i nedvosmislen način odgovoriti na pitanje je li optuženi Stjepan Gnječ znao ili ne za stvarni opseg predmetne punomoći, odnosno da li je imao jasnu predodžbu o tome u kojem je omjeru Milica Oluić naslijedila nekretnine koje se spominju u punomoći, ili nije, te za to pružiti odgovarajuću uvjerljivu argumentaciju.”
Sud je čak ‘promašio iznose’ pa je tako u točki I izreke svoje presude naznačio da su se obojica optuženika na štetu oštećenih okoristili za iznos od 52.000,00 eura, dok im je u točkama II i III dispozitiva odredio obveze naknade štete imenovanim oštećenicima u ukupnom iznosu od 62.000 eura.
Nesporno je da su kupci platili zemljište i da nisu mogu provesti upis vlasništva
Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (op.a. nama nepoznatog sadržaja) odbijena je kao bespredmetna, a iz obrazloženja drugostupanjske presude jasno je da svoj posao nisu napravili kako treba.
Kupci očigledno jesu platili predmetno zemljište, no nisu mogli provesti upis vlasništva u zemljišne knjige.
ODO Zadar očigledno nije dovoljno precizno provelo istragu niti utvrdilo tko je točno oštećen i na koji način, a sve u skladu s Kaznenim zakonom.
Žrtve tako ni nakon 15 godina nisu doživjele pravnu zaštitu Republike Hrvatske, nego se sve ponovno vraća na Općinski sud koji će u ponovljenom postupku izvesti sve do sada provedene dokaze, opetovano će ispitati oštećene radi razjašnjenja pitanja istaknutih u obrazloženju drugostupanjske presude, a provest će i druge dokaze radi rasprave spornih pitanja na koje je upozorio drugostupanjski sud!
Najavljujemo da ćemo s pozornošću pratiti nastavak ovog procesa jer smo u više slučajeva svjedočili nemarnom i paušalnom radu DORH-a na štetu građana što smatramo nedopustivim te ćemo nastojati objaviti sve detalje u ponovnom suđenju!
Aleksandar Saša Savić/Razglas.org
Udruga Hrvatski Ratnik