Piše: Miro Perković
Nevjerojatno je u biti banaliziranje činjenice pogubljenja tolikog broja ljudi nakon tzv. oslobođenja Zagreba i Hrvatske od strane istih tih beštija koje Ikić Baniček i Habulin slave. Oni koji se ne kaju i ne priznaju svoje ili grijehe svojih očeva nisu niti mogu biti ljudi. U hrvatskom jeziku ne postoji prava riječ za njih. Slaviti one koji su bez suda, metkom u potiljak (ili na još monstruoznije načine), likvidirali ranjenike, zarobljenike, časne sestre, civile…