Piše: Miro Perković
Prije točno godinu dana, 5. ožujka 2022. nas 16 prijatelja, koji smo se upoznali na ulici u prosvjedima protiv državnog terora nad svojim građanima, se sastalo u podrumu kafića u Sigetu gdje smo održali osnivačku Skupštinu Udruge Hrvatski Ratnik. Cilj je bio okupiti sve koji sebe vide kao Ratnike, koji imaju volju i želju za stvarne promjene, i koji su se spremni žrtvovati i boriti do kraja za dobrobit našeg naroda i domovine.
Sada nakon godinu dana postojanja Udruge trebamo položiti račune, vidjeti što smo dobro napravili, a gdje smo zakazali.
Onako na prvu rekli bi da nismo ništa niti napravili, nismo spasili kunu, nismo uhitili Plenkovića, nismo osnovali Civilnu gardu Krista Kralja, ljudi umiru od posljedica cijepljenja i još nitko za to nije odgovarao, nismo zaustavili ove što nas zaprašuju iz dana u dan… Reklo bi se da smo samo bez veze laprdali, riječima ili slovima, kako tko, međutim, zašto nas se onda beštije toliko boje? Čime smo to zaslužili?
Mi kao udruga smo dali svoj maksimum, kunu nismo spasili jer je narod jednostavno odustao od kune. Plenkovića nismo uhitili jer nijedan odvjetnik s kojim smo razgovarali nije bio u stanju napraviti valjanu kaznenu prijavu protiv njega, nisu znali za što bi ga konkretno optužili iako svi znaju da je njegova vlada najveći generator korupcije i kriminala u državi. Civilnu gardu nismo osnovali jer nemamo novca, ali i dalje radimo na tome, a druge stvari i tako nisu realne dok ne promijenimo način upravljanja državom.
A što smo to onda konkretno napravili? Osvještavali smo ljude o štetnosti kovid cjepiva, grlili se u inat beštijama iz stožera, talasali i prosvjedovali, dijelili letke i organizirali prosvjed za očuvanje kune, počeli se udruživati s drugim udrugama, inicijativama i istaknutim pojedincima koji imaju stavove slične našima u Građanskoj inicijativi Ujedinjeni za Čovjeka u sklopu koje smo pokrenuli i peticiju za zaštitu fizičkog novca koju možete potpisati putem ove poveznice, organizirali niz sastanaka, upoznali dosta izuzetnih ljudi… Ali sve to nije ni približno dovoljno da bi smo ostvarili prave i vidljive promjene, to ne možemo bez vas narode. Za to nam trebate vi, treba nam mnoštvo, mi nismo supermeni da rješavamo stvari laserskim očima, bez mase teško da ćemo napraviti nešto više od ovoga što smo i dosada radili, bili kamenčić u cipeli Plenkoviću i njegovim uguzima koji su „Loše sluge loših gospodara“ iliti kako bi narod rekao „Gori sluga od gospodara“. Djela će ih njihova odati!
Ali eto, kako bilo, znači ipak smo nešto postigli, dali smo im do znanja da postoje ljudi koji ne pristaju na njihovu agendu, koji se protive i bore kako najbolje znaju i umiju. Beštije imaju sve poluge moći ovog svijeta, političku moć, novac, medije, policiju, vojsku, službe… Mi nemamo ništa, nemamo novac, nemamo medije, nemamo mnoštvo iza sebe, službe nas koji smo stvarali ovu državu, i za nju bili spremni život položiti, drže državnim neprijateljima br. 1., provjereno…
Pa ipak nas se boje, osobito nas, ali i ostalih hrabrih ljudi koji su ustali i odlučno rekli ne državnom teroru, svih nas koji upozoravamo na problem digitalnog novca centralne banke (CBDC), problem migranata koje policija ne smije niti pogledati, problem koji nam dolazi na ljeto zbog prodaje poljoprivrednog zemljišta, problem u vezi novog Zakona o pomorskom dobru, problem trovanja naroda putem hrane, vode, cjepiva ili kemijskim tragovima iz aviona, opasnosti od 5G mreža, transhumanizma, ideološke prijepore, osobito one vezano za djecu… Boje se nas koji svoje volimo i tuđinu nedamo, i trebaju se bojati jer ničija nije do zore gorila pa neće ni njihova.
A Hrvatskog Ratnika se toliko boje da je Ministar policije, na preporuku svog savjetnika, poslao 7 policajaca da presretnu i doslovno izvrše otmicu Gordana Šebalja samo da ne bi održao govor na prosvjedu „Javno je dobro“. Zašto mu nisu uručili poziv za obavijesni razgovor dan prije, morao bi se odazvati i Pučki pravobranitelj ne bi imao razloga aktivirati zaštitu za Gordana od nezakonitog policijskog postupanja? Kasno su saznali, te su djelovali u žurbi i očaju, nisu smjeli dopustiti da Gordan održi govor pred kamerama svih glavnih medijskih kuća u Hrvatskoj, tih istih koje nas uporno zaobilaze u širokom luku, uključujući i Bujicu. Strah je dobar sluga ali loš gospodar.
Uostalom, zapitajmo se kako bi bilo da nije bilo svih nas, ljudi svjesnih distopije u koju nas se uvodi? Kao u Australiji, Kanadi, Kini… Koji paradoks, u istoj rečenici dvije nekad najbolje države za život i jedna komunistička satrapija? Danas sve satrapije! Da, svi smo putem društvenih medija svjedočili brutalnosti policije prema građanima Australije, Kanade, Nizozemske, Kine… blokadama i oduzimanju novčanih sredstava sudionicima Konvoja slobode u Kanadi, pucanju na nenaoružane seljake u Nizozemskoj, prebijanju ljudi u Australiji samo zato što ulicom šetaju bez maski, ili izgaranju ljudi u požaru zgrade u Kini kojima zdravstvene vlasti nisu dopustile izlazak na ulicu, i slična zvjerstava državnih službi širom svijeta, osobito ovog našeg, zapadnog.
I na koncu ipak možemo zaključiti kako je Udruga ipak opravdala povjerenje svojih članova. Od više ljudi izvan Udruge smo čuli da smo, u stvari, mi jedini koji nešto radimo, ne ono što smo željeli, ali ipak nešto. A i sama Udruga je stabilna što se tiče članstva, nije bilo značajnijeg napuštanja Udruge, ukupno 22 ljudi nas je napusilo, čak i neki od osnivača, ne znam što su očekivali, da ćemo nas par uzeti vile i motike i počistiti Banske dvore, stvoriti državu bez političkih stranaka u kojoj bi narod na neki poseban način donosio odluke… Ne znam, neke stvari jednostavno nisu logične ni realne, ali što je tu je, žao mi je zbog svakoga tko nas je napustio, ali Udruga nikad nije bila kompaktnija, stabilnija i jača, i o svim važnijim pitanjima donosimo odluke izravnom demokracijom, što bi naš senior Filipović rekao: „Sazreli smo“.
Izravna demokrcija nam je cilj svih ciljeva (poveznica ovdje), a jednako važno je i neovisno pravosuđe i državno odvjetništvo (poveznica ovdje). Kad bi to postigli uopće ne bi niti bilo važno tko upravlja ovom našom domovinom. Upornost se na koncu uvijek isplati, nema odustajanja, uostalom mi se pouzdajemo u Gospodina Isusa Krista, a ako je Bog s nama tko može protiv nas!!!
Udruga Hrvatski Ratnik .
ŽIVJELI DUGO, DUGO *HRVATSKI RATNICI* i neka *nam* je uspješna borba za CILJEVE Hrvatskih građana, Branitelja, hrvatskog “duha”
Ivan
Rak rana ove naše lijepe domovine (moje mišljenje) je pravosuđe i izmjena izborno zakona. Da je pravosuđe neovisno nebi se iselilo pola milijuna Hrvata, nebi bilo korupcije, krađe i svega popratnog. Izmjenom izbornog zakona kojim bi svaki izabrani član sabora, općine, županije odgovarao moralno i materijalno. Promjenom te dvije uredbe za vrlo kratko vrijeme Hrvatska bi se digla iz tog blata u koje su nas dovele sve vlade od 2000-te. Pitam se da li još uopće ima ljudi u Hrvatskoj koji žele da ova divna zemlja opstane. Toliko se toga promijenilo i vrijednosti koje su bile mjerilo poštenja, domoljublja, obiteljstva nestale su. Sada je jedini bog(pišem malim slovom) NOVAC, NOVAC i NOVAC..
. Vjerujem da će naša Udruga i dalje pridonositi boljitku i borbi za bolju i pravedniju Hrvatsku-onoliko koliko imamo mogučnosti…